"Redateljske bilješke"

Ivica Kunčević navodi kako je povod pisanja knjige bio taj što se iz njegovog redateljskog rada skupila hrpa odbačenih bilježnica s nesređenim bilješkama nastalim povodom prvih iščitavanja teksta. Kunčević objašnjava kako je u tim prvim bilješkama «nekad analizom, nekad nepovezanim impresionističkim opaskama, asocijacijom, pokušajem malog eseja, portretom dramske osobe, nekad i pisca, često zamišljanjem živog prizora, kojemu se naknadno traži racionalno ishodište, opisom kostima, još češće skicama prostora» pokušavao pronaći kazališni ulaz u tkivo drame.

Matko Botić u pogovoru knjige ističe kako su Redateljske bilješke «vrijedan kovčeg ideja za nekog budućeg istraživača klasičnih dramskih tekstova, ali njihov značaj ne iscrpljuje se samo u toj primarnoj, praktičnoj namjeni redateljskih skripti. Kunčevićeva knjiga iznad svega vrijedan je dokument vremena, u kojem se vrlo iskreno i bez fige u džepu govori o kazalištu s kraja dvadesetog stoljeća, njegovim običajima i nepisanim pravilima, boljkama i raspuklinama u novo», zaključuje Botić.